srijeda, 9. studenoga 2022.

Pilot radionica upoznavanja učenika završnih razreda osnovnih škola s ručnom obradom kamena rimskom tehnikom

 

Kamen je tu da ostane, a drevna tehnika da se naslijedi.

Dobro došli! 
Ovdje vam predstavljamo upravo održanu pilot radionicu pa uživajte u slikama i autorskom tekstu!
Znanje nama granica a najvažnije je zadržati radoznalost koja hrani našu kreativnost 
                            Vaš Mate Pribilović













Dvi tri riči o kamenu kao materijalu:

Kamen ili kamen vapnenac je materijal koji je nastao taloženjem vapnenačke tvari u geološkoj kori Zemlje, a koji sadrži najmanje 50% kalcijevog karbonata dok ostatak čine primjese. Čisti vapnenac bijele je boje. Od minerala željeza postaje žućkast ili crvenkast, a od ugljenite tvari tamnosiv do crn.

Kako bi kamen dospio u naše ruke prethodno ga je potrebno izvaditi, eksploatirati ili kako to na otoku Braču kažu ubrati. Branje kamena je stari izraz za proces vađenja kamenih blokova iz Zemljine kore, nalazišta mineralnih sirovina iliti kamenoloma i to posebnim setom kovanih klinova koji se smještaju u prethodno pripremljene rupe te uzastopnim udaranjem velikim batom dolazi do željenog odlamanja kamenog bloka. Danas se taj proces izvodi lančanim ili žičnim pilama koje režu velike blokove koristeći oštricu koja je načinjena od industrijskog dijamanta u zrnu. No, i dalje se koristi izraz BRANJE KAMENA uvriježen kroz generacije klesara. Sigurno znate da su naši stari gradovi nastali od materijala Kamena, no možda i ne znate da se vještina koja je potrebna da bi se kamen ubrao u kamenolomu i  precizno ručno isklesao te ugradio u objekt zove: TEHNIKA RUČNE OBRADE KAMENA I MONTAŽE.

Dvi tri riči o drevnoj  tehnici ručne obrade kamena i njenoj primjeni:

Tehnika ručne obrade kamena


 sastoji se od klesarskog seta alata i povezane vještine. Tehnika služi tomu da se nepravilan komad kamena koji se prethodno ubrao u kamenolomu precizno iskleše s tolerancijom od 1 do 2 mm odnosno da se poravna svih šest stranica i tako dođe do potrebnih dimenzija klesanca koji se potom ugrađuje na svoje mjesto u objekt u izgradnji. Najbolji primjer tolerancije odstupanja zadanih dimenzija od samo 1-2 mm jesu kantuni starih samostojećih objekata koji su upravo građeni od tako precizno isklesanih klesanaca koji omogućuju da objekt dosegne visinu od 4-5 katova. Danas se taj pravilno oblikovani kamen dobiva strojevima za rezanje navođenim CAD programom, dok se u drevna vremena dobivao tehnikom ručne obrade kamena uz odstupanje od 1-2 milimetra kako smo prije opisali.  

Dvi tri riči o tome zašto je poželjno da se ova tehnika ručne obrade kamena naslijedi:

Siguran sam da vam se nametnulo pitanje zašto smatramo da je potrebno naslijediti ovu drevnu tehniku pored razvoja novih tehnologija? Odgovor na ovo pitanje nije jednoznačan ni jednostavan. Najjednostavniji odgovor bio bi da je ovu tehniku potrebno naslijediti da bi se moglo obnoviti crkve i ostale stare objekte zaštićene kulturne baštine. Međutim, to je samo dio odgovora. Drugi dio odgovora je još važniji, a proizlazi iz pitanja što će nam tehnika kad se sve obnovi? Odgovor na ovo hipotetsko, ali logično pitanje leži u upotrebi kamena u novogradnji što nam omogućuje zadržati identitet koji nas određuje. Primjer upotrebe Tehnike ručne obrade kamena u novogradnji jesu Dekorativne podne ploče


 teksturom koja je estetski prihvatljiva (i s konzervatorskog aspekta) i zadovoljava tehničke uvjete za javne površine.  Recimo i zašto je nužno očuvati identitet na jednom drugom primjeru. Zamislite situaciju da jednog dana nema više ribara na tržnici jer je riba dostupna u supermarketu, a službeno opravdanje glasi da se zbog promjene alata više ne isplati ribu loviti na tradicionalan način. E, sad se nameće pitanje zašto se potruditi savladati ovu fizički tešku tehniku kad nam danas strojevi potpomognuti CAD programima omogućuju isti rezultat na lakši način. Radi se o tome da jedan klesanac ne čini građevinu već su potrebne na tisuće komada isklesanog kamena i poznavanje klesarskih konstrukcija za koje je povijest pokazala da se ne mogu savladati bez razumijevanja tehnike ručne obrade kamena jednog klesanca nakon čega se stječe osjećaj „težine“ materijala kamena i povezane vještine obrade tehnikom ručne obrade kamena što je direktno povezano s trajnošću konstrukcije građevine novogradnje od kamena. Očuvanje Tehnike ručne obrade kamena pitanje je identiteta par excellence i tek ćemo uvidjeti njegovu važnost kroz manjak autentičnosti turističke destinacije u narednom periodu kad masovni turizam više neće biti dostatan.

KAMEN JE DIO NAŠEG MEDITERANSKOG IDENTITETA. AKO NEKAD PODIGNETE KAMEN S TLA SJETITE SE, POVEZALI STE SE S 30.000 GODINA POVIJESTI LJUDSKOG RODA, ČUVAJTE SE!


Udruga Kultura Stine 

za unaprjeđenje klesarstva i povezane kulture življenja

www.kultura-stine.blogspot.com

kultura.stine@gmail.com

 

Mate Pribilović

099 529 85 38

Predsjednik udruge, Klesarski tehničar-restaurator, Dizajner   

Nema komentara:

Objavi komentar

Prva radionica upoznavanja i izučavanja tehnike ručne obrade kamena ZIMA 2024

   "Kamen je tu da ostane, a tradicija da se održi!"